Spomen na ubijene hercegovačke
fratre
Autor: fra Draženko Tomić
Ponedjeljak, 7. veljače 2011.
Danas se sjećamo fratara ubijenih na
Širokom Brijegu i po drugim hercegovačkim samostanima i župama, kao i svih
žrtava II. svjetskog rata i poraća. Svoje sjećanje ugrađujemo u povijesni
prostor hrvatske zemlje i naslanjamo ga na budućnost i vječnost. Silazeći u
bližu i daljnju prošlost silazimo u dubinu vjekovnog hrvatskog križnog puta po
kojemu možemo spoznati i doseći dubine privezanosti hrvatskih mučenika uz žrtvu
Isusa Krista koji je zbog ljubavi za čovjeka bio prezren i raspet na križ.
Odricanjem od života, umiranjem i raspećem na hrvatskom križu, svjedočili su
hrvatski mučenici najveću ljubav prema Bogu i domovini. U ozračju današnjeg
dana, osluškujemo zov Domovine protkan zakletvom hrvatskih mučenika Kristu:
"Nemoj se bojati da ću otići, tu pokraj tebe sam da umrem na istom
križu". Pozvani smo slijediti put Krista, put bogoljublja i domoljublja
hrvatskih mučenika. Ovu poruku iščitavamo iz zapisa Marije Petričević: "A
samo ljubav rođena na križu stvara novo potomstvo, stvara nove svjetove. Po
žrtvi je čovjek sposobniji za ljubav prema drugima, nije skučen svojim
egoizmom, žrtva mu oslobađa snage i prostore svjetla za koje nije znao,
upravlja ga ljudima, bratu čovjeku."
Suobličavajući žrtve hrvatskih
mučenika s patnjom i žrtvom Isusa Krista, dolazimo do temelja, do jedinstvene
osnove, podloge za svaku vjerodostojnost žrtve za krst časni i slobodu
zlatnu.
Ako pak nemamo vjeru u snagu žrtve, ako nismo vjerni
vlastitoj prošlosti našeg naroda, ako ne ulazimo dublje u njezinu bit da bismo
stekli razumijevanje i poštovanje prema njoj i izrazili zahvalnost svojim
mučenicima, ostat ćemo na površini samodopadnosti, površnosti i praznine, u
koju se utapa suvremeni svijet, kaže prof. Manja Kovačević. Stoga, okretanje
vlastitoj povijesti je potreba i zahtjev koji upućuje duh na bit postojanja, na
bit života pojedinca i naroda, na bit žrtve kroz sva vremena koja je utemeljena
u Božjem planu, bit koju ni jedna ideologija bilo liberalizma anarhizma i
materijalizma ne može opovrgnuti, nego jedino mogu uvesti u kaos koji je na
društvenoj sceni na vidiku. Tek kada se gleda vlastita povijest naroda, postaje
razumljiva i njegova sadašnjost.